Đorđe Balašević
Noc kad je Tisa nadoslaa
D# Cm D Gm x2 Gm Cm Spalio je juli seno, a Tisa nezapamćeno opala F Bb D I otkrila sprud kraj šlepa ko stvoren za njena lepa stopala Gm Cm Stari joj je bio lađar, polu Rumun, polu Mađar, besni ker D# D Gm D Prema meni nikad zao, nekako je znao da mu volim kćer Bodom sitnim kao prezla moje ime je izvezla stidljivo, Plavim koncem na gaćice i pod karner spavaćice jedva vidljivo Skrila čamac mlada trska koju možeš sa dva prsta poviti D# D Gm G Molila se Bogu suše da što duže ne da im otploviti Cm D7 Gm D# Tu noć je Tisa nadošla, a na njoj nošnja raskošna F Bb D Samo sandalice, prstenčić i u kosi venčić od ivanjskog cveća Cm D7 Gm D# Pa ipak, nije nesreća što me se ona ne seća Cm D7 Gm Ma kakvi, nesreća je što se ja nje sećam Nastavila voda rasti, nije htela naglas kasti, a znala je Drugog jutra sve po starom, al nikad da slađe garov zalaje Zaklela me da je čekam, da će me se cela veka sećati Na promaji žar malakše, ima l išta lakše neg obećati Noć kad je Tisa nadošla, a na njoj nošnja raskošna Samo sandalice, prstenčić i u kosi venčić od ivanjskog cveća Nije nesreća što me se ona ne seća Ma kakvi, nesreća je što se ja nje sećam
<< Povratak