Đorđe Balašević
Ostaje Mi To Što Se Volimo
A Moj drug iz detinjstva Cism živi sretno na selu, Fism k'o u ruskom romanu, tačno tako. Hm D Ima ženu i sina, ima podrum pun vina A D i sve mu je ravno. A Cism U poslednje vreme ja ga viđam sve ređe, Fism samo onda, uglavnom, kad nešto slavi. Hm7 G On se ne ljuti zbog tog, pruži ruku i kaže: A "Nisi bio odavno". Hm D I sećamo se dana kad smo još bili divlji A k'o jeleni hitri, Hm D i sve smo bliži istini i tuži E7 što smo bliži sledećoj litri. A Dmaj7 Pitam ga dal' zna da si otišla, A Dmaj7 da si otišla. Cism Fism "Ma nije strašno", kaže on, E "Imala je drugog, to znaš". Pitam ga dal' zna da se volimo, da se još volimo. "Ma baš si smešan", kaže on, "ponekad si klinac baš". Moj drug iz detinjstva život posmatra škrto, vidi nebo i zemlju, ma ima pravo. Ja sam prokleti pesnik koji stoji na kiši, koji laže i voli. Mada smo učili istu grubu životnu školu, mi smo nekad daleki, pa to je ljudski. Svako nosi u sebi nekog svog malog boga kom se potajno moli. I zato vraćam priču na vremena kad smo bili jeleni hitri, i sve smo bliži istini i tuži što smo bliži sledećoj litri. Pitam ga šta sad, kad si otišla, kad si otišla. "Ma budi mangup", kaže on, "ima mnogo sličnih njoj". Pitam ga dal' zna da se volimo, da se još volimo. "Ma koješta", gunda on, "dodaj bokal stari moj". Moj drug iz detinjstva se oženio zelen, al' je imao sreće, ja vidiš nisam. Ja sam ljubio razne, neke potpuno prazne, neke potpuno strane. I sve mi se čini da ne postoji način da mu objasnim tebe, jedinu pravu. Zato topim u vinu čitav svet jer u cašu može svašta da stane. I sećamo se dana kad smo još bili divlji k'o jeleni hitri, i sve smo bliži istini i tuži što smo bliži sledećoj litri. Pitam ga dal' zna da je nevažno što si otišla. "Avantura", kaže on, "šta ti sada ostaje?" Ostaje mi to što se volimo, što se volimo.
<< Povratak