Zlatni Dukati
Andrija Cordas
Uvod: F#m C# D A Hm C# F#m F#m C# D A Andrija Cordas, siroce iz drugog rata, Hm C# F#m C# omalen covjek, vedrih ociju, F#m C# copori svinja, vatrica tinja, D A Savske bare i dubina, Hm C# F#m velikog neba slavonskog, F#m Hm E im’o dva psa, dva druga, A D to nije bilo gazda i sluga, Hm C# F#m to je bilo prijateljstvo iskreno. Pricaju ljudi mlad je bio, lijepu je Slavu zavolio, a nju je bolest, rano uzela, k’o vuk samotnjak tugu je krio, nije po birtija plak’o i pio, samo on zna kako nasao je mir, kad bi ga pitali sto zivi tako, zasto ne stekne imanja, a on bi rek’o, pa nek se bogati ‘ko o tom sanja. PRIPJEV E A E Jer nije sretan k’o puno ima, D A sretan je onaj tko malo treba, E D A ne da se sreca zlatom kupiti, E A E sva blaga svijeta nista ne vrijede, D A jadan je onaj kog’ vrag zavede, Hm C# D pa cijeli zivot samo dukate na hrpu sprema, D C# djaba mu svega, F#m C# F#m kad u dusi mira nema. Sanjivom plavom seoskom zorom, svirala frula sirokim sorom, njegova pjesma je sokak budila, i sve su gazde bas njega htjele, kod njeg’ su svinje bolje jele, tko zna zasto, mozda i njima dobrote fali, a znao je reci, marva je marva, u trnju jede, u blatu spava, ali se nikada ne uprlja k’o covjek. Bio je Andra na svoju ruku, po selu pricali mimo svijeta, ljudi k’o ljudi, ljudima uvijek nesto smeta, a samo je zivio kako je htio, i s ono malo sretan bio, na racun tuge, na racun srece sale zbij’o, zivot je cesta pa biraj gdje ces, al’ zalud grabis i zalud stjeces, kad tamo gore nista od toga ponijet’ neces. PRIPJEV Bjezale godine, uvijek je tako, pa i on stario polako, i sve se rjedje cula frula u jutro rano, i prodje dobro, prodje i lose, stari sokaci nestadose, i dodje, neko vrijeme njemu strano, nestalo marve, nestalo gazda, nestalo suma i salasa, nestalo s njima i posljednjeg Cordasa. Umro je Andra onako tiho, kako i umru takvi ljudi, bez puno suza i tuznih stihova, svecenik rece tek dvije, tri rijeci, pokoj mu dusi, a bio je veci, nego bi covjek rekao na izgled, samo je Sava na tren stala, samo je vrbak spustio grane, ljudi se kunu da su psi plakali. PRIPJEV
<< Povratak