Đorđe Balašević
Ilona
A Jednog leta, s kraja sveta, D A vozio sam putem sivim. D A Ja sam putnik, od tog živim. E D A Samo je podigla taj prstić svoj i ja sam stao, otvorio njoj. E Ona je anđeo bila, sa greskom - bez krila, moj san, moja A D E A Ilona, još se sećam tvog imena, D E A F#m sretna i sama, sva u bajkama, D E A D E gde li je sada Petar Pan, i svi oni momci? A D E A Ilona, tvoja je slika moja ikona. D E A F#m I čim se dignem ja joj namignem D E A i uvek tako počne dan. Dobro guram, kroz život buran i mada živim dosta sretno, ja nemam nikoga konkretno, uz kog bi bio i sretan i lud i tako miran i siguran svud, ja nemam nikog da mašta i priča mi svašta svu noć kao moja Ilona, jos se sećam tvog imena, sretna i sama, sva u bajkama, gde li je sada Petar Pan, i kapetan Kuka? Ilona, tvoja je slika neka moja mala ikona. I čim se dignem ja joj namignem i uvek tako počne dan. Slabo pričam, baš nisam vičan, al' sad reči idu same. O, život piše ljute drame: Ja znam detalje, sitnice o njoj, al' ne znam adresu, telefonski broj, il' nesto slično po cemu bih saznao gde li je sad izvesna Ilona, još se sećam tvog imena, sretna i sama, sva u bajkama, gde li je sada Petar Pan, i svi oni momci? Ilona, tvoja je slika neka moja mala ikona. I čim se dignem ja joj namignem i uvek tako počne dan. D E A Lutko lepa, dobar dan...
<< Povratak